Kontrola pristupa
Štiti imovinu i ljude od neovlaštenog ulaska ili kretanja po štićenom objektu
Sastavni elementi kontrole pristupa: kontroler, čitači, brave i prihvatnici
Vrste kontrole pristupa: žičana
Vrsta zaštite: unutarnja i vanjska zaštita prostora
Dojava: mobilna aplikacija, računalna aplikacija
KONTROLA PRISTUPA
Jedan od najstarijih sustava zaštite je kontrola pristupa. Kontrola pristupa mehanički sprečava prolaz osoba u štićenu građevinu. Elektronička kontrola pristupa u prvom redu kontrolira tko i kada može ili ne može prioći kroz štićena vrata, a kontrolu vrši:
– uređajima za kontrolu sustava (kontroleri);
– uređajima za očitavanje ili identifikaciju korisnika (čitači) i popratnim priborom (frekvencijske kartice, bedževi);
– uređajima za nehaničko otvaranje vrata (elektromotorne brave ili elektromagnetni elektroprihvatnici, rampe i sl.).
Kontroler je hardverska komponenta sustava koja je mozak cijelog sustava. On integrira logiku softverske aplikaciju s ulaznim modulima (čitači) i izlaznim modulima (elektroprihvatnici). Kontroler osim što navedenim uređajima proslijeđuje napajanje, njima komunicira putem LAN mreže ili RS232 protokola. Bitno je da kontroler ima pričuvno napajanje (akumulatorske baterije) kako bi osigurao rad sustava i onda kada štićena građevina ostane bez električne energije iz električne mreže.
Čitači su uređaji koji moraju očitati identitet osobe i tu informaciju isporučiti kontroleru. Svrstavamo ih prema namjeni na unutarnje i vanjske čitače, a prema načinu očitavanja na šifratore, frekvencijske (RFID, MIFARE), biometrijske i video čitače. Čitači mogu biti kombinirani i imati dvije, tri ili više ovih opcija koje se mogu koristiti nezavisno ili zajedno. Npr. za identifikaciju treba očitati karticu, otisak prsta i šifru ili samo jedno od toga. Čitači mogu biti samostojeći (standalone), a to znači da u kućištu imaju integriran kontroler i treba im osigurati samo napajanje.
Šifrarnici su čitači s tipkovnicom na koju se upisuje kod (zaporka, lozinka) za pristup. Svaki korisnik ima svoj kod koji je vezan uz ID korisnika, a kontroler određuje u koje će se vrijeme vrata otvoriti (ovisno o predefiniranim varijablama softverske aplikacije).
Čitači frekvencije očitavaju RFID[1] ili MIFARE[2] frekvenciju s kartica ili tagova (privjesaka). Svaka kartica ili tag imaju svoju frekvenciju koja je u softverskoj aplikaciji prodružena identifikacijskom broju osobe.
Proteškoća šifrarnika i čitača frekvencija je u tome što se lozinka može podijeliti s drugim korisnikom, kao što se i kartica može posuditi.
Biometrijski čitači su uređaji koji skeniraju otisak prsta ili zjenicu oka. Za skeniranje otiska prsta koriste se kapacitivni čitači otiska prsta i optički čitači otiska prsta. Ovo rješenje nije spretno za korisnike u manualnoj industriji koji imaju česte površinske ozlijede kože.
Video čitači – su uređaji s ugrađenom kamerom s AI funkcijom za identifikaciju lica. Algoritam identifikacije lica mjeri širinu razmaka zjenica, nosa i razne druge anatomske točke.
Hardver kontrole pristupa se ponekad koristi u svrhu sustava evidencije radnog vremena. Iz tog razloga će tvrtke koje se bave djelatnosti tehničke zaštite često ugrađivati i održavati sustave evidencije radnog vremena iako oni ne pripadaju tehničkoj zaštiti.
Svojevrsna kontrola pristupa može biti u obliku rampe ili motornih kliznih vrata, jer je motor koji otvara vrata upravljan daljinskim upravljačem s šifriranim kodom.
Kontrola pristupa u širem smislu može biti ugrađen sustav portfona na zgradu. Ukoliko se radi o videoportafonu, onda je razina zaštite veća jer operater sustava može vizualno identificirati osobu pred vratima.
U kontroli pristupa ćete naići na pojam antipassback. Radi se o funkciji koja sprječava korištenje pristupne kartice uređaja za ponovni ulazak u područje bez prethodnog napuštanja istog.
Zbog potrebe tržišta, proizvođači sve više koriste opciju pristupa sustavu putem interneta s udaljene lokacije (radi povezivanja više lokacija u jedan centraliziran softver, radi servisa ili nadzora korisnika).
Primijenjene osnovne komunikacijskih mreža
Sustavi tehničke zaštite koriste:
– komunikaciju unutar sustava između centralne jedinice i elemenata sustava;
– komunikaciju centralne jedinice sustava s korinikom, instalaterom ili dojavnim centrom[3].
Komunikacija elemenata
Sustavi tehničke zaštite koriste analognu ili digitalnu komunikaciju koja ima određene protokole i enkripcije komunikacije. U praksi nailazimo na ONVIF standard komunikacije kamera sa snimačem ili RS 232 ili RS485 za upravljanje kamerama. Elementi sustava tehničke zaštite mogu komunicirati analogno ili digitalno po BUS sustavu. Mogu koristiti LAN mrežu i vlastitu digitalnu komunikaciju.
Dino-Josip Ključarić, mag.theol.
CEO
[1] RFID (Radio-frequency identification) je tehnologija koja koristi radio frekvenciju kako bi se razmjenjivale informacije između prijenosnih uređaja/memorija i host računala. RFID sustav obično se sastoji od Taga/Labele/ koja sadrži podatke, antena koja komunicira s tagovima, i kontroler koji upravlja i nadzire komunikacijom između antene i pc računala. (izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/RFID)
[2] MIFARE kartice rade na frekvenciji od 13,56 MHz. Omogućavaju veći kapacitet ID broja kartice, tj. ključa za šifriranje. Zbog toga su MIFARE kartice mnogo sigurnije od RFID.
[3] Dojavni centri su sustavi koji vrše nadzor više sustava tehničke zaštite, a za njihovo korištenje zakon propisuje specifične uvjete koje zaštitarska tvrtka mora ispunjavati.